Kako je pad kamatnih stopa učinio štednju u bankama gotovo neisplativom, povećan je interes građana za alternative oblike ulaganja.

Kakvo je iskustvo RBA Investa, društva koje trenutačno upravlja s deset otvorenih investicijskih fondova, za Jutarnji list govori njegova predsjednica Uprave Vesna Tomljenović Čičak.

Što pokazuju brojke RBA Investa, potvrđuju li rast interesa za ulaganje u investicijske fondove?

– Da, mogu potvrditi da, kad govorimo o fizičkim osobama, ulagateljima, raste njihov interes za ulaganje u investicijske fondove. Ipak, ovdje bih istaknula jednu drugu važnu činjenicu. Premda niske kamate usmjeravaju klijente prema investicijskim fondovima, depoziti i investicijski fondovi kao dva financijska proizvoda ne bi trebali isključivati jedni druge. Načelo diverzifikacije, odnosno da, laički rečeno, nije dobro staviti sva jaja u istu košaru, već smo naučili, a sada ga trebamo i početi primjenjivati. Dakle, bez obzira na trenutnu atraktivnost prinosa u fondovima u odnosu na kamate na štednju, klijenti i ulagači moraju procijeniti koji će iznos sredstava, prema svojim financijskim mogućnostima, životnom standardu i potrebama, izdvojiti u investiciju, više ili manje rizičnu, a koji dio ipak zadržati za tekuće ili izvanredne financijske potrebe.

Koliko građana ulaže u deset fondova kojima upravljate?

– Prema podacima iz lipnja, 220.000 ulagatelja ulaže u investicijske fondove u Republici Hrvatskoj. Naš tržišni udio je 7 posto, a u skladu s time je i broj ulagatelja.

Za koju vrstu fondova građani pokazuju veći interes i zašto?

– Naši građani pokazuju veći interes za fondove nižeg rizika kao što su obveznički fondovi, koji pretežno ulažu u obveznice RH. U fokusu ulagatelja dominantni su obveznički fondovi i fondovi na određeni period s ciljanom cijenom udjela. U druge vrste fondova, mješovite ili dioničke, još se marginalno ulaže. U posljednje vrijeme u RBA Investu osnovali smo i dva fonda s ciljanom cijenom kroz unaprijed definirani period. I tu, naravno, postoji rizik, detaljno opisan u prospektu fonda, da se uslijed nepovoljnih uvjeta na tržištu navedena cijena u nekim okolnostima i ne može dostići. Ipak, moguće je komunicirati očekivanu cijenu te mogu reći da smo i tu primijetili veći interes ulagatelja. Također, želim naglasiti da klijenti i ulagači još vrlo sramežljivo prihvaćaju rizik. Postoje različiti financijski instrumenti s nižim i višim rizikom, ali rizik je uvijek prisutan, a sukladno tome i potencijalna dobit ili gubitak. Potrebno je i osvijestiti da rizici postoje i u drugim investicijama, kao što je ulaganje u nekretnine. Kod takvih ulaganja znatno manje razmišljamo koliko ćemo troškova imati zbog održavanja, hoće li nekretnina biti iznajmljena cijelu godinu te, u konačnici, kako će se kretati cijene nekretnina u trenutku prodaje. Podsjećam, kriza na financijskom tržištu dovodi i do pada vrijednosti nekretnina. Industrija investicijskih fondova vrlo je transparentna. U dokumentima fondova, koje ulagatelji trebaju proučiti prije ulaganja, vrlo detaljno moraju biti opisani svi rizici, troškovi, naknade itd. Navedeno je definirano u vrlo zahtjevnoj regulativi koja se primjenjuje u EU, pa tako i u Hrvatskoj. Također, moram naglasiti da svi koji radimo u fondovskoj industriji želimo da klijenti dobro upoznaju karakteristike proizvoda prije ulaganja. To je način putem kojeg možemo izgraditi povjerenje te prebroditi i periode niskih ili negativnih prinosa, koji će zasigurno prije ili kasnije doći, u skladu s već dobro poznatim ekonomskim ciklusima.

 Koji je raspon prinosa koje ostvaruju vaši fondovi?

– U RBA Investu imamo paletu fondova i sukladno tome preuzetih rizika, od kratkoročnih obvezničkih do dioničkih. Tako i prinosi u tekućoj godini čine paletu od nekoliko baznih poena do oko 15 posto. U tekućoj godini jedan je fond imao blago negativan prinos.

Ipak, u odnosu na razdoblje prije financijske krize, građani su još neskloni ulaganju u rizičniju imovinu i najradije drže novac na računima u banci. Koliko je tome pridonijela činjenica da su zbog niskih kamatnih stopa proteklih godina slabi i prinosi nekih investicijskih fondova, primjerice obvezničkih, a prinosi dioničkih fondova, s druge strane, značajno osciliraju?

– Građani različito donose svoje financijske odluke te sukladno svojim preferencijama, mogućnostima i spremnostima na rizik upravljaju svojim financijama. Dio građana skloniji je držati novac na računima u banci, ipak postoje i oni koji kontinuirano ulažu. Svakako mislim da je vrijeme od posljednje krize, koja je u Hrvatskoj, nažalost, predugo trajala, barem dobro iskorišteno u smislu edukacije. Smatram da je sama financijska industrija s regulatorom (HANFA) te HGK učinila mnogo po pitanju edukacije građana. Što se atraktivnosti prinosa u odnosu na depozite tiče, teško je generalizirati. Važno je da postoji izbor, a ulagatelj treba sam procijeniti koliko će i može li uopće i želi uložiti. U tekućoj godini obveznički fond RBA Investa, Raiffeisen Classic, ima neto prinos od 5,22 posto.

Kada vam se građani obrate s namjerom da žele uložiti novac u investicijski fond, što im kažete – koje je informacije važno znati?

– Građane je bitno informirati i upoznati s našom cjelokupnom ponudom investicijskih fondova, odnosno s bitnim elementima svakog pojedinog fonda. Tu prije svega mislim na financijske instrumente u koje ulaže i s tim u vezi rizik koji preuzima, horizont ulaganja, naknade… Temeljem potpune informacije o proizvodu, građanin sam procjenjuje rizik koji može i želi podnijeti, iznos koji je spreman izdvojiti za ulaganje, horizont na koji je spreman investirati te bira adekvatan proizvod. Spomenula bih i edukativnu kampanju Raiffeisen banke pod nazivom ‘Investiranje je prirodno’. Ideja kampanje je građanima, na vrlo pristupačan i razumljiv način, skrenuti pozornost na ključne elemente i informacije s kojima trebaju biti upoznati prije donošenja odluke o investiranju. Važni pojmovi koje obrađujemo su prinos, volatilnost, horizont ulaganja i rizik. Krenut ću od toliko spominjanog rizika. Ideja je da građani osvijeste da ulaganje u fondove nosi veći ili manji rizik, s kojim moraju biti upoznati, no jednako tako u životu često preuzimamo rizike kojih smo više ili manje svjesni. Važno je samo definirati koliko rizika želimo preuzeti i njima upravljati. Na rizik se naslanja i pojam volatilnosti. Volatilnost generira rizik, odnosno, što je veća volatilnost nekog financijskog instrumenta, on je rizičniji. Prevedeno u terminologiju fondova, dionički fondovi sastavljeni su od dionica koje u danu ili kratkom periodu mogu imati velik pomak cijene, bilo na pozitivan ili negativan teritorij. Taj veliki pomak čini ih više volatilnima i više rizičnima. Otud i činjenica da je dionički fond rizičniji. Obveznice, posebno državne, imaju manje pomake u cijeni, što ih čini manje volatilnima i stoga manje rizičnima. Prinos je novi termin za građane koji su navikli samo na kamate u banci. Trebaju znati da prinos može biti pozitivan i negativan, da postoje različite vrste prinosa i različiti periodi u kojima se isti promatra. A ono najvažnije što trebamo znati jest da tekući prinos nije garancija budućeg prinosa.

Važan pojam koji ističemo je horizont ulaganja. Laički rečeno, važno je dati investiciji, strategiji u investicijskom fondu, vremena da ‘odradi’ svoje. Jednako tako, važno je da ulagatelj procijeni koji iznos imovine (ponavljam – ne ‘sva jaja u istu košaru’) i na koji period vremena može izdvojiti za ulaganje. Realizacija nekog pozitivnog, višeg prinosa u vrlo kratkom vremenu, više je stvar sreće. Horizont ulaganja opet ovisi o vrsti imovine u koju ulažemo. Za kratkoročne obvezničke fondove, on je oko jedne godine, za obvezničke uobičajeno barem dvije i više, a za dioničke i nekoliko godina. U Hrvatskoj još sramežljivo izgovaramo investicijske horizonte ulaganja jer je jednogodišnji depozit bio i mjera za investicijski horizont. I to se djelomično promijenilo nabolje, u smislu da su građani svjesni da sredstva moraju izdvojiti na dulji horizont ako žele zanimljiviji prinos. Pogledamo li fondove registrirane izvan Hrvatske, većina ih se kreće u horizontu od pet do deset godina.

Koliko je kriza na kraju bila poučna za male ulagače? Jesu li danas realniji u svojim očekivanjima, koja su se vjerojatno promijenila i zbog činjenice da žive u eri niskih kamatnih stopa?

– U proteklom vremenu puno se radilo na edukaciji i financijskom opismenjavanju građana. Pomaci su vidljivi, ipak, svakako je još mnogo posla pred nama. Važno je stoga kontinuirano educirati građane. Uz to, ulagači su stekli određeno iskustvo. Okruženje niskih kamatnih stopa pomaže s činjenicom da se stvorila potreba kod samih građana za pronalaženjem instrumenata koji će očuvati vrijednost njihove imovine i potencijalno generirati prinos. Investicijski fondovi jedan su od načina.